Cooltura - Predstavljamo

Način i kultura življenja bošnjačkih porodica nekada

Porodica Hamzagić porijeklom je iz Tutina, jedan ogranak je odavno u Novom Pazaru – Mehmed Alji efandija i njegov sin Mehmed Alija efendija (zbog umiranja muških potomaka ponovljeno je isto ime). Bavili su se trgovinom, imali su 7 dućana u čaršiji i posjede u okolnim selima Kuzmičevo, Pobrđe i dr.

Trgovalo se stokom, čak i do Soluna.

Njihov djed bio je turski paša, oficirsku školu završio je u Bitolju.

Ova imućna porodica živjela je u samom centru grada, tada Muftijinom sokaku. Držalo se do tradicije, obrazovanja i islama. Muški su poslije završenih ruždija nastavljali školovanje u Skoplju. U kući se poznavalo i govorilo više svjetskih jezika: turski, arapski, engleski i njemački. Kada se na jednom skupu postavilo pitanje prodaje vakufske imovine (dućana, kuća i zemljišta), Mehmed Alji efendija je rekao: „Ne, niko ne smije prodati ni koliko je kocka šećera, inače ću vas sve rasturiti.“

Mehmed Alji efendija sa sinom angažuje turske majstore iz Stambola i započinje izgradnju kuće. Plan je raskošan, izuzetno luksuzan po uzoru na gradske kuće iz Stambola. Radovi su trajali tri godine, useljena je 1910. godine.

Gosti koji bi nekim državnim poslom došli u Novi Pazar, oficiri ili drugi turski državni službenici, uvijek su konačili u kući.

Srpska vojska ulazi u grad, 1912. godine, te koristi sprat kuće za stanovanje oko godinu dana.

Opis avlija

Kuća je prizemna sa spratom, dimenzije 13x12m, orjentisana istok-zapad. Okućnica je imala velike avlije i prateće pomoćne objekte.

Sa južne strane sokaka nalazila se ulazna kapija koja je vodila u dišer avliju, desno je bila sjednica, a lijevo momačka soba. Pravo ka maloj avliji nalazila se još jedna avlijska kapija.

U maloj avliji bio je mutvak (ljetnja kuhinja), kuća za poslugu, čairi, salaši za kukuruz, hambari, ahari za konje, štale, sušare za meso itd. Malu avliju je krasio čičekluk – prostor pred sami ulaz u kuću prepun ruža raznih sorti i boja.

Pošto je kuća imala pet ulaza, glavni se nalazio sa južne strane, istočni i sjeverni je vodio u veliku bašču, a zapadni je bio ka mutvaku.

Bašča je bila velika, prepuna raznih voćki: krušaka karamanki, žutača i drugih vrsta, te razne sorte jabuka: šarenike, pašinke, suljije, senabije i dr.
Mala avlija nije imala bunar već česmu, a voda je dovedena sa sjevera grada keramičkim cijevima.

kuca hamzagica 2 rgb

Opis kuće

Ovaj plan kuća je karakterističan po simetričnosti prostorija, te simetričnosti oblika i mase.

Kuća po planu osnove pripada simetričnom tipu sa holom širine 4m duž cijele kuće u pravcu sjever-jug. Na spratu se hol produžava u male ispuste, pa je dimenzije (14x4m).

Osnova, prizemlje i sprat

Osnova je približno kvadratna, a strana koja se pružala od istoka prema zapadu je duža za jedan metar. Kuća je sa zapadne strane imala dodatak za kuhinju (3), nužnik (4) i poseban ulaz (2). Ovaj aneks je manjim hodnikom (5), bio spojen sa holom (1) u prizemlju.

Ulaz sa istočne strane hodnikom je vodio ka sobama 7 i 8, koje su činile zasebnu cjelinu. Ulazi sa južne i sjeverne strane su spojeni holom širine 4m. Glavni ulaz u kuću je sa juga, a sjeverni je vodio u bašču. Soba (6) je služila za izbu, tu su se ostavljale namirnice, voće i povrće.

kuca hamzagica 3 rgb

U prostoriji 8 označeni su elementi fiksnih elemenata enterijera dograma: a) hamama, b) zemljana – kaljena peć, c) polica uz peć, d) ugradni ormar i e) minderluk.

Na sprat se izlazi drvenim stepenicama u široki i osvetljeni hol, iz kojeg se ulazi u četiri velike sobe, a hodnik (5) vodi ka nužniku.

Sve sobe na spratu osim djevojačke (8d) imaju hamam i drveni namještaj dogram. Može se zapaziti da su zidovi na spratu tanji od istih u prizemlju. Sobe su velike (6x5m), osvijetljene, izuzetno bogato uređene enterijerom, koji je dobro očuvan.

Alaturka musafirska soba (8a) okrenuta je prema sevjeroistoku. Uređena je na turski način, a ovaj termin se koristi od sredine XX vijeka i potisnuo je termin velika odaja koji se do tada koristio.

Ukrašena je izuzetno dobro očuvanim enterijerom dogramom. Dogram je nepokretni drveni namještaj koji čine: hamam, furunluk, džamluk, teredže, dušekluk, pomoćni dolap i pođukluk.

Zidove sobe krasile su leuhe, kaligrafki natpisi, odnosno uramljeni citati iz Kur’ana, te zidni satovi. Sevjeroistočna strana sobe je cijela u pendžerima, koji su ukrašeni bijelim zavjesama.

Uvrh sobe do prozora cijelom dužinom bile su sećije, minderi i vunena šiljtad. Naslon je bio od jastuka dembeluka opšivenih plišanom kadifom bordo boje, prekriveni bijelom vezenom patiskom.

kuca hamzagica np 3

Plafoni su od šašovaca, užljebljenih bukovih daščica po svojoj širini. Daske se nisu farbale, pa bi se poslije čišćenja osjećao prijatan miris drveta. Iznad prozora niže plafona bili su drveni rafovi duž tri zida soba. Na njima su ostavljani: sahani, ćasa, meterizi i druge posude za jelo.

“Djevojačku sobu“ (8d) koristile su djevojke ljeti za spavanje. Soba sa južne strane (8b) korištena je za domaće roblje u ljetnom periodu, tu se boravilo i spavalo. Izuzetno je bogato uređena dogramom, a imala je također i hamam.

kuca hamzagica np 4

Opis drvenog namještaja “dograma“

Dogram je nepokretni drveni namještaj, pruža se duž cijelog zida, a čine ga: hamam, furunluk, džamluk, teredže, dušekluk, pomoćni dolap i pođukluk.

Hamam je posebno uređen prostor koji je služio za kupanje. Pod hamama je beton ili kamen, a voda je odvođena odvodnom cijevi.

Furunluk je uvijek do hamama, dakle prostor za furunu od zemlje ili lima čija je toplota zagrijavala sobu i hamam.

Džamluk je zastakljeni dio dograma, imao je estetsku funkciju, a tu su se ostavljale safe, čaše, šolje, fildžani i dr.

Teredže su manji otvori sa lučnim rezbarijama za ostavljanje sitnih predmeta, degrmen za kahvu, igla, konac i dr.

Dušekluk je najveći prostorno i služio je za ostavku dušeka, jorgana, jastuka i posteljine.

Mermerni kahveodžak je sličio kaminu, gdje se spremala kahva, a dim sprovodio vani.

Kuća je bogato rađena sa debelim zidovima, lijepim spoljnim fasadama, a posebno je izdašno ukrašena unutrašnjost, pa se zaključuje da je radio izuzetno bogat vlasnik. Po uzoru na ovu kuću kasnije je izgrađeno još nekoliko kuća u gradu.

Trenutno je kuća u dobrom stanju, u njoj stanuju dvije porodice.

Nažalost, s obzirom da Bošnjaci nemaju institucije koje se bave zaštitom svog kulturnog naslijeđa, ostavljeno je pojedincim, tj. vlasnicima ovih objekata, da se sami brinu o njima.

Izvori:

Novopaz arski zbornik 33, „Uređenje kuća u Novom Pazaru građenih u XIX i početkom XX vijeka“, Novi Pazar, 2010, str. 139-156.

Kuće i varoši u Sandžaku, J. Krunić

Kazivanje Mejreme Meke Hamzagić, rođ. Arapović.

Zanima vas i ovo?