Mahala - Zanimljivosti

''Mehmedova crkva'' na Brdu ljubavi

Na samom ulazu u Nacionalni park Kozara, koji nadvisuje Prijedor, još samuje izletište Stara pilana. Čuva uspomene na vrijeme kada su ga pohodili brojni izletnici, od Banje Luke, Prijedora, Sanskog Mosta... Posebno mladi, i to u proljeće i ljeto. Čuva uspomene i na pilanu, izgrađenu za vrijeme austrougarske vladavine, jedno od najvećih preduzeća tog vremena u Bosanskoj krajini. Od pilane danas nije ostalo ništa. Ali, jeste ponešto iz tog vremena. Ostala je jedina katolička crkva na ovom području, o čijoj historiji nema puno pisanih tragova. Ali, postoje predanja koja se prenose sa koljena na koljeno, govoreći o Brdu ljubavi, gradnji crkve. I njenoj obnovi i povratku u ove krajeve.

Minirana i zapaljena

Pilanu je izgradio Austrijanac Karlo Schmuzer, koji je imao kćerku Mariju. Kako su u pilani radili uglavnom ljudi iz ovih krajeva, Marija se zaljubila u jednog od njih - vrsnog majstora Mehmeda, odličnog pjevača, koji je svirao harmoniku. U svojoj ljubavi krišom su se sastajali na brdu iznad pilane.

Karlo Schmuzer, kazuju predanja, da bi se iskupio za počinjene grijehe, na brdu iznad pilane sagradi crkvu, koja je odmah u narodu dobila ime "Mehmedova crkva".Otac Karlo nije se mogao pomiriti s Marijinom odlukom, posebno kada se iz zabranjene ljubavi rodilo neželjeno unuče. Novorođenče je umoreno, a Marija, po kazni, poslana u Austriju. Ni Mehmed nije prošao nekažnjeno. Osim što je ostao bez Marije, premješten je na poslove fizičkog radnika.

"Mehmedova", odnosno Crkva Blažene Djevice Marije, služila je svojoj svrsi sve do posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini, kada je minirana i zapaljena. Okupljali su svakog ljeta i jeseni u njoj brojni hodočasnici iz svih krajeva. Posebno oni koji su oplakivali nesretne ljubavi.

Vratili su se mnogi

Prvim povratkom u Kozarac pokrenuta je i aktivnost na obnovi "Mehmedove crkve". Zahvaljujući Helgi Kambič, Schmuzerovoj praunuci, koja živi u Sloveniji, podršku u obnovi pružila je i porodica Karla Schmuzera.

Sjećajući se tog vremena, Helga Kambič podsjeća da se o tom događaju nije mnogo govorilo u porodici. Karlo se, kaže, "nije mogao pomiriti s Marijinim grijehom i zato je sagradio crkvu, a mi smo, iz obaveze prema njemu, sada pomogli njenu obnovu i vratili je u život".

"Pomoglo je to", priča Jure Rajković, prvi povratnik, "da se vrate mnogi. Kako crkvu odvajkada doživljavaju svojom, obnovu su pomogli i Bošnjaci povratnici u Kozarac."

Posebno je sretan što se obnavlja i tradicija okupljanja vjernika, koji dolaze iz svih krajeva regije.

"Na obilježavanju rođenja Blažene Djevice Marije ponovo se okupi veliki broj vjernika. Obnovljena je i tradicija obilaska oko crkve na koljenima. I to je podsjećanje na Mehmeda i Mariju i njihovu zabranjenu ljubav. Vjerujemo da će sve više dolaziti turisti, jer imamo šta i pokazati. I ispričati. Obnovom Kozarca, osigurali smo uslove za prijem turista. A ovo će upotpuniti ponudu Nacionalnog parka Kozara. Dobili smo podršku Gradske uprave Prijedora u obnovi prilaznog puta, mosta te uređenja okoliša", priča Rajković.

Pobjeda zabranjene ljubavi

Novo svjetlo na cijelu priču bacio je povratak i obnova Rajkovića, naselja u kojem se nalazi crkva, te Kozarca, kojem je i ovaj kamenčić obnove utkan u epitet najvećeg povratničkog područja u Bosni i Hercegovini. I posebno obnova crkve. U čemu su učestvovali svi. I Mehmedovi, i Marijini.

Zabranjena ljubav je ponovo pobijedila. Istina je prešla u legendu. A legendi ovdje nije kraj. Nastavljena je u obnovljenoj "Mehmedovoj crkvi" i okupljanjem vjernika na Brdu ljubavi - svetinji i i simbolu zajedništva i povratka podno Kozare.

 

Zanima vas i ovo?