Lifestyle - Putovanja

Kako na sedam načina putovati bez straha uprkos terorističkim napadima

Aerodrom "Ataturk" je napadnut je prije dva dana, 41 čovjek je poginuo a povrijeđeno 147; vlasti vjeruju da je to djelo terorističke organizacije. Ova tragedija je samo jedna u nizu serija užasnih napada koje smo mogli vidjeti proteklih pet godina - na aerodromu u Briselu, u koncertnoj dvorani u Parizu, u hramu u Bangoku, u hotelu u Mumbajiu, na željezničkoj stanici u Madridu, u Londonskom metrou, u noćnom klubu u Orlandu, na maratonu u Bostonu, u neboderu u Menhetnu...

Svaki put kada se nova tragedija dogodi, ja ažuriram ovaj članak, jer iako ovi događaji naglašavaju da živimo u svijetu gdje je bilo kada sve moguće, oni nisu razlog da prestanemo putovati, ili da se izbjegne veliki otklon svijeta iz jedne pogrešne percepcije da je vaš rizik tamo veći nego na bilo kom drugom mjestu. Zaista postoji razlog da nastavite putovati, da stičete prijatelje širom svijeta, i da budete pažljiv predstavnik svoje zemlje.

Naravno, dok se vaše misli mogu složiti sa mnom, vaš stomak će se možda zabrinuti. Možete planirati putovanje- ili to pokušavati - i ne možete se oduprijeti da se ne zapitate: Ako ja odem, koje su šanse da ću se zadestiti u terorističkom napadu? Kako mogu taj rizik dovesti na minimum? Ako ne mogu smanjiti rizik, kako ću prevazići svoj strah?

Vjerujem da je rješenje u posmatranju rizika iz različite perspektive. Evo i kako:

1. Shvatite koliko je minijaturna statistička verovatnoća da se nađete u terorističkom napadu u inostranstvu

Prema podacima odjeljenja SAD, broj američkih građana koji su stradali u inostranstvu zbog terorističkog napada u periodu od 2001. do 2013. godine je 350 ljudi. Ako ste mislili da je kod kuće sigurnije, uporedite ovaj broj sa 3030 ljudi koji su stradali u terororističkim napadima u svojoj zemlji (SAD). Što se tiče uličnog kriminala, oružanog nasilja, većina američkih gradova u kojim živimo su prema statistici opasniji od mjesta koja posjećuju u inostranstvu. Rizik da ce neko biti ubijen u saobraćajnoj nesreći (jedan u 19000), davljenje u kadi (jedan u 800.000), ili da ce nekoga ubiti munja je (jedan u 5.5 miliona) daleko prevazilaze rizik umiranja zbog terorizma (jedan u 20 miliona).

2. Nemojte miješati vjerovatnoću terorističkog napada sa vjerovatnoćom da možete postati žrtva istog

Da li je praktično sigurno da će se dogoditi novi teroristički napad u Evropi u narednih 12 mjeseci? Da.

Da li to treba protumačiti kao visok rizik za pojedinačnog turistu u Evropi? Ne.

3. Informišite se gdje leži prava opasnost

Kada planiramo odmor, više smo skloni da brinemo oko većih opasnosti kao što su: teroristički napad, epidemija na brodu - nego oko dosadnih rizika, kao što su, recimo, pretjerano izlaganje suncu, iako će jedan od pet Amerikanaca dobiti rak kože u toku svog života. Zapamtite da jedini najveći uzrok smrti kod Amerikanaca koji putuju jeste saobraćajna nesreća.

4. Shvatite razloge zbog kojih vaš strah od terorističkih napada nije srazmeran sa stvarnim rizikom

Postoje psihološki razlozi zašto se više plašimo terorističkih napada nego što je to logično. Više se plašimo onih opasnosti koje su nam nove i nepoznate nego od onih sa kojima živimo duže vrijeme (npr: bolest srca, ona ubija jednog od 467 Amerikanaca godišnje). Više se plašimo rizika koji nas ubijaju na jeziv način - recimo, pada aviona, napada ajkule ili ebola virusa, nego od svakodnevnih načina. Manje se plašimo od rizika nad kojima osjećamo da imamo neku kontrolu, kao što je skijanje i vožnja, čak i kada je to naša iluzija o kontroli. (Većina ljudi smatra da je njihova vožnja bezbjednija nego što ona zapravo jeste. Svi smo mi za jedno slovo udaljeni od smrti na putu). Više se plašimo od opasnosti izazvanih ljudskom rukom nego od onih sa prirodnim uzrocima, kao što su sunčevo zračenje ili zemljotresi. Mi se više plašimo rizika koji imaju visok publicitet, posebno na televiziji, i od onih koji uključuju spektakularan događaj. Jedan incident sa više smrtnih slučajeva ima veći utjecaj nego mnogo incidenata gdje svaki uključuje jednu smrt. To je jedan od razloga zašto se plašimo avionskih nesreća više od automobilskih (iako su automobilske daleko češće).

5. Ne fokusirajte se toliko na rijetke rizike da zanemarite uobičajene rizike za koje postoje daleko veće šanse da vas povrijede

Uplašeni ljudi donose opasne odluke. Kao na primjer, posle 9-11, ljudi više biraju da voze nego da lete. Kao drugi primjer, ljudi koji krstare mogu biti toliko usresređeni na često pranje svojih ruku kako bi izbjegli Norovirus, tako da zaborave da ponovo nanesu kremu za sunčanje. Ili, evo još jednog ličnog primjera: Kada sam bila u Istanbulu ubrzo poslije 9-11, odlučila sam se za mali hotel u lokalnom vlasništvu, u mirnom dijelu grada daleko od američkog konzulata. Mislila sam da je zapadni lanac u blizini glavnog trga, ili hotel blizu konzulata vjerovatno meta terorista. Ali svake večeri sam morala tražiti taksi za taj mali hotel, a vozači su se stalno gubili na putu - jednom je čak i guma pukla pa me je ostavio sa strane puta, a bio je mrak u toj nenametljivoj ulici u mirnom dijelu grada. Moja poenta je: Kilometri koje je trebalo preći svake noći do hotela bili su opasniji od vjerovatnoće terorističkog napada na zapadnom lancu hotela u blizini konzulata.

6. Zapamtite da ono što vas muči nije sam rizik već vaša nesigurnost u vezi sa stepenom rizika

Problem sa kojim se suočavate dok pokušavate sebi isplanirati odmor jeste taj da vi ne znate šta je rizično za vas ili koliko je jedna zemlja sigurna u poređenju sa drugom. Mi pokušamo da izmerimo rizik jedne destinacije u odnosu na drugu kroz historijske podatke nasilnog ponašanja tog mesta. Ono što je sada varljivo jeste što mi ne znamo koliko su ti historijski podaci tačni. Da li će budućnost biti drugačija od prošlosti? Mi to ne znamo. Čak i kada ne možete znati stepen rizika, iako, možete...

7. Smanjite rizike nad kojima zaista imate kontrolu

Možete sebi reći: Koja je vjerovatnoća da će ta situacija oštetiti moje putovanje? Veoma mala. A ti možeš smanjiti ove rizike nad kojima imaš kontrolu. Možete voziti veoma pažljivo na putu do aerodroma.

Autor: Wendy Perrin, američki travel-guru
Prevod: Bedem.rs

 

Zanima vas i ovo?