Cooltura - Knjigofil

Danilo Kiš: Pohvala intelektualaca

Prošle su kao lanjski snjegovi slavne godine francuskog ljevičarenja! Dani nepokolebljive vjere u staljinski, u maoistički, u kubanski, u albanski, u jugoslovenski model. Solženjicinov ARHIPELAG GULAG razorio je neprikosnovenost vulgate i poljuljao povjerenje u jednu jedinu istinu; u snove ljevičara uvukli su se fantomi nekoliko desetina miliona mrtvih čije kosti leže razasute u ledenoj tundri, bez biljega, predate vječnom zaboravu. “I ako postoji jedna jedina pouka koju smo stekli iz razdoblja logorâ, to je neosporno ta: da je Prosvjećenost potpuno nemoćna kada se nađe licem u lice sa Zlom“.
 
Na toj osnovi nečiste savjesti, francuski je intelektualac zaćutao – pokoleban u svom gordom uvjerenju da u osnovi svakog njegovog djelovanja stoji princip kartezijanskog strogog rezonovanja – a njegovo mjesto zauzeli su junaci novih medija, pop-pjevači i glumci, koji djeluju po nalogu dana, konkretno i efikasno.
 
U POHVALI INTELEKTUALACA Bernard-Henri Levy pokušava da sagleda puteve izlaska iz krize i pledira za povratak intelektualaca u polis. Jer sâmo njegovo prisustvo u polisu jeste garantija demokratije; izumiranje klerika (što je samo sinonim za intelektualca) imalo bi kobne posljedice po društvo i po demokratiju.
 
Neke se pouke nameću. U prvom redu ta da je bolest ljevičarenja dovela zapadnog intelektualca do potpunog gubljenja njegovih kritičkih sposobnosti, kao što ga je neizdržljiva lahkoća angažovanja dovela do današnje krize.
 
Ova je knjiga, dakle, u prvom redu portativna historija francuske inteligencije, historija njenih duhovnih uspona i padova. Ali ona je istovremeno (jer teško je odoleti poređenju) i plodno tle za sagledavanje razlika u shvatanju i ulozi klerika u javnom životu. Dok je francuski intelektualac reagovao na sve društvene pojave vođen isključivo svojim slobodnim izborom, dakle svojom savješću, kao jedinim arbitrom, dotle je historija istočnoevropskog intelektualca duga i mučna povijest zabrana, kompromisa, cenzure i autocenzure, klevetanja, robijanja ili posmrtnih rehabilitacija.
 
Njegova historija još nije napisana.
 
I u tom smislu ova je knjiga podsticajna.

 

[pogovor knjizi Bernard-Henri Lévy, Pohvala intelektualaca, preveli Nada Bojić i Danilo Kiš, Beograd, 1988]

Zanima vas i ovo?