Cooltura - Predstavljamo

Multimedijalni umjetnik iz Novog Pazara- Dženan Hajrović

 

Dženan Hajrović je diplomirani grafički dizajner koji radi kao asistent u nastavi na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru, a uz to je i osnivač i direktor organizacije  Atelje Atelier. Profesionalno se bavi grafičkim i produkt dizajnom, fotografijom, videom kao i softverskim inženjeringom. Učestvovao je na više kolektivnih i jednoj samostalnoj izložbi, kao i na projektima proširenih medija i performansa u zemlji i inostranstvu. ÄŒlan je SULU-a. Sa njim ovoga puta pričamo o kulturno-umjetničkoj sceni u Novom Pazaru, ali o njegovim ličnim stavovima, poduhvatima i poslovima kojima se bavi.

 

Za Vas se slobodno može reći da ste multimedijalni umjetnik. Kako doživljavate savremenu umjetnost u Novom Pazaru i da li je zapravo ima?

Ne bi moglo da se kaže da je nema, samo je pitanje koliko naša lokalna prati trendove svjetske scene savremene umjetnosti.

 

Asistent ste na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru, smjer- grafički dizajn. Kakav bi, po Vama, današnji studenti trebali da imaju odnos sa profesorima i obrnuto?

Nedavno sam i ja završio studije, i čini mi se da je ranije bilo više poštovanja prema onima koji nam predaju znanje. Vjerujem da odnos mora da bude jasan, autoritativan, ali i prijateljski.

 

Vaš atelje Atelier je postao mjesto okupljanja umjetnika i ljubitelja umjetnosti u gradu. Šta za Vas atelje predstavlja? Koliko, zapravo, imate vremena da radite u njemu?

Za mene je Atelje tek na početku ostvarenja svog potencijala. Atelje trenutno sprovodi program Front koji će mnogim formalnim i neformalnim grupama pružiti finansijsku i logističku pomoć za ostvarivanje projekata kulture i umjetnosti. Ponosan sam da budem dio te ekipe i same ideje koja počinje, po svemu sudeći, da utiče na alternativnu umjetničku scenu u našem gradu.
Na svu žalost, zbog mnoštva drugih obaveza, u Ateljeu boravim kratko, ali svakodnevno.

 

Da li težite da Vaš rad bude komercijalan  ili umjetnost koju razumiju rijetki pojedinci? U čemu vidite značaj svog rada?

Ja sam po vokaciji dizajner, a zaljubljen sam u marketing. Svakako je moja ideja da komercijalne stvari bojim umjetnički, čime umjetnost stiže do mnogih. Jedino u čemu sad vidim da moj rad ima smisla je u pomijeranju nekih granica, i pokazivanju da se može puno, bez izgovora. Ovo govorim u smislu u kojem sebe ne smatram niti mnogo talentovanim, niti posebno opremljenim tehnički i znanjem, ali uprkos svemu, napornim radom i otvorenošÄ‡u se mogu postići veliki ciljevi.

 

Jedan ste od najangažovanijih fotografa u gradu. Šta za Vas fotografija predstavlja i kako ste počeli da se bavite njome?

Ne znam da li sam jedan od njih, s obzirom da ne radim svakodnevnu fotografiju kao mnogi. Za mene je fotografija nešto što volim da radim, nešto što mi pomaže da pamtim finese. Sasvim slučajno sa vremena na vrijeme se komercijalno naÄ‘em u njoj. 2005.godine sam kupio prvi polu-profesionalni fotoaparat i od tad sam „čvraskao“ puno, a krenuo da se bavim fotografijom- možda svega par godina.

 

Pored toga, bavite se marketingom. Svjedoci smo vrlo zanimljivih reklama koje su djelo Vašeg Creative Illusion tima. Na koji način pronalazite inspiraciju za reklame?

Vjerujem da, kada je um otvoren, inspiracija može biti svuda i u svemu. Jednostavan pristup dolaženju do ideje bi bio “Sjede dva prijatelja i maštaju, gdje neko prvi kaže  “Brate zamisli ovo …”. Mi nismo ni svjesni koliko smo svi prirodno kreativni, samo što se rijetki usude, ili su ljudi uglavnom lijeni da to “uoblikuju” u neku umjetničku formu.

 

Kakav je Vaš odnos sa klijentima, da li je danas teško umjetniku da sprovede svoje ideje u Pazaru?

Zavisi, ima nas raznih. Sa nekim se sporazumiješ u par riječi, a sa nekim nikako. U posljednje vrijeme sam puno poslova odbio samo zbog nemoguće komunikacije. Ali svakako moram da kažem da sam imao i divnih klijenata za koje za svaki sljedeći angažman imam nove povoljnosti.

 

Da li imate namjeru da se oprobate u svijetu filma?

Definitivno. Film je divna kompilacija raznih umjetnosti, samim tim i jako izazovna. Prije 4 godine smo, grupa entuzijasta (Sulejman Zatrić, Rifat Rifatović i Nermin Biševac kao i ostali glumci statisti i prijatelji) i ja, snimili prvi igrani kratkometražni film sa kojim smo ušli u uži izbor filmova kratke forme na Filmskom festivalu u Nišu. U planu su još neki ozbiljni filmski poduhvati.

 

Poznati se u gradu kao neko ko je vrlo optimističan i ko nastoji da širi različite pozitivne ideje. Odakle crpite energiju za tako nešto, s obzirom da je većina ljudi vrlo nezadovoljna situacijom u našem gradu?

Ja sam neko ko gleda daleko u budućnost i neko ko je vidi boljom. Vjerujem u Boga, to me uči da budem zahvalan i da budem svjestan svih divnih stvari koje nas svakodnevno okružuju,  kaže se  da imamo “bezbroj blagodati”. ÄŒesto mi kažu da treba da budem realističan i ja kažem da jesam, samo za razliku od mnogih biram da vidim REALNO dobre stvari dok ostatak vremena se trudim da promijenim te REALNO loše stvari, što me dodatno čini sretnim, jer vjerujem da sam na misiji.

 

Šta najviše fali našem gradu kako bi postao jak kulturno-obrazovni centar Sandžaka?

Fali samo još malo ambicije, motivacije i truda. Ja sam od onih koji vjeruju da se u Pazaru i okolini raÄ‘aju jako talentovani ljudi. I naravno, moramo da budemo svjesni da je to proces. Tek zasaÄ‘eno drvo ne može nam odmah pružiti veliki hlad, treba čekati i njegovati ga. I, naravno, saditi još više.

 

Proputovali ste veći dio sveta i tokom godine puno vremena provedete van svog grada. Koje je Vaše omiljeno mjesto na kome ste bili i zbog čega?

Ne znam koje bih krunisao kao omiljeno. Ali definitivno je ÄŒikago jedan od gradova koji je ostavio velike utiske. Pored toga što je grad džeza i umjetnosti, tu je i Mičigen jezero, plaže, igrališta, parkovi i staze za bicikle, a pješačenja se uz obalu rastežu na oko 30 km. U tom gradu sam skoro svaki dan, puna dva mjeseca, vozeći biciklo, istraživao razne ulice i naselja.

 

ÄŒime se trenutno bavite ?

Teško pitanje. Radim kao asistent na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru, izvršni sam direktor programa Front organizacije NVO Atelje Atelier, radim na razvoju Android aplikacije za planiranje, završavam magistarski rad u vidu tehnološke naprave za slijepe i slabovide, i još mnogo toga. Da me ne biste pitali dalje, radim dvanaest do šesnaest sati dnevno.

 

Da li imate namjeru da provedete život u  Novom Pazaru i u čemu vidite perspektivu mladih Sandžaka?

Možda ću da odem na kratko, na par godina, ali vjerujem da smo sa razlogom rođeni gdje jesmo i da imamo odgovornost prema svojim porodicama i ljudima sa kojim živimo. Ne smatram da je najveći uspjeh u ovoj državi da se iz nje pobjegne. Perspektivu vidim u inicijativi mladih, u organizaciji i ujedinjenju oko sličnih ideja. I svakako u mijenjanju svijesti i percepcije.

 

Koji je Vaš moto u životu?

Life is the best. Ništa nije nemoguće. Zahvalnost je izvor sreće. Je li mora da bude jedan? (smijeh)

 

Kako vidite sebe kroz deset godina?

Ne moram da budem skroman? Prethodno navedeni moto će objasniti sljedeće: uvijek postavljam velike ciljeve, ne da bi ih nužno postigao, nego da bih im težio, tako da svom životu dam veći smisao.
Deset godina će bit dovoljno da naučim da pišem i pročitam dovoljno knjiga iz oblasti psihologije i sociologije, da bih napisao par knjiga. Biće dovoljno da, pored engleskog i njemačkog jezika, naučim i turski, španski, italijanski i francuski. Biće dovoljno da postanem milioner i osnujem najveću fondaciju u Srbiji. Deset godina će biti dovoljno da budem sebet nekim promjenama na bolje.

 

 Šta poručujete mladima Sandžaka?

Rad, rad i rad. Da se ne plaše da naprave grešku, da ne očekuju da im prva djela budu kapitalna i da grade kolektivnu svijest.

 

Autor intervjua: Ilda Koca

 

Zanima vas i ovo?