Lifestyle - Putovanja

Iz Kine s ljubavlju: Tiananmen, Mao Ce-tung i Zabranjeni grad

"Ono što mi je ostalo zarezano u sjećanje jest Tiananmen. Radi se o najvećem trgu u Pekingu, koji je toliko dug da mu se jedva vidi kraj - u biti i ne vidi mu se kad je tako tmurno i crno da Sunce, i da želi, ne može doći do dolje... Velik je oko 400-500 hiljada metara kvadratnih, dakle - ogroman!" Uživajte u svježem putopisu iz Kine!

 

Ono što je zanimljivo za Tienanmen jest da je okružen sa svih strana cestom i ogradicom, tako da na njega dolazite kroz podhodnike. Svi turisti prolaze normalno i dolaze na trg i nitko ih ništa ne pita, dok Kinezi stoje u kontroli kao da ulaze u avion. Odlažu svoje stvari na pregled, kroz koji i oni sami prolaze. Naravno, ne možeš vjerovati da to rade pa se upitaš zašto? No o tome u sljedećoj pričici.
Mao's Gate


Trg je stvarno ogroman, a na njega se nadovezuje „Zabranjeni grad“. Ogromna palata, tj baš grad koji je bio napravljen za jednog od silnih careva. Ono što je zanimljivo i ekstra čudno jest što je nasred trga postavljena grobnica Mao Ce-tunga (prvi predsjednik Kine i čovjek odgovoran za torturu koja traje i dan danas), a njegovo se balsamovano tijelo diže svaki dan da ga ljudi vide (vjerojatno obična lutka). No Kinezi i turisti plaćaju ulaz i odlaze tamo da to vide.

Mi smo bacili koju fotku trga i krenuli laganom šetnjicom do Zabranjenog grada. Funfact te same konstrukcije. Gradeći ovo abnormalno čudo u tom gradu, car je dao izgraditi rijeku (da prokopati rijeku) do nekog grada na jugu, kako bi se od tamo moglo slati drveće koje mu je bilo potrebno da izgradi svoj gradić. Trajalo je godinama, ali isplatilo se. Sve još stoji tamo i zapanjujuće je prekrasno i divno za gledati. Kao da je vrijeme stalo, osim hrpetine turista koji migolje kroz te ulice. Interesantno je što su muškarci koji su željeli raditi za cara unutar tog njegovog grada/kompleksa/palate morali biti kastrirani. No kad kažu kastrirani mislilo se – režemo sve, tako da nema šanse da oni spavaju sa carevim gospodičnicama. Što se tiče samih dama koje su bile u palati, one su pak od malena nosile cipelice koje su im oblikovale stopala tako da su im prsti kad bi odrasle bili spojeni u jedno. Ono što se željelo postići jest da je noga što manja i sve je to bilo kao neka šaka i jedva su hodale. Ne mogu zamisliti da ti neko zaveže nogu i nešto i ne dopušta joj da se razvija. Sama palača je prekrasna, prekrasni motivi, prekrasni ukrasi, prekrasne ulice... Još jedna interesantna stvar je da su i car i carica imali posebnu svoju kuću u kojoj bi samo slavili roÄ‘endan, dakle svatko bi je jednom godišnje iskoristio. Neki dijelovi su još uvijek unutra tačno onakvima kakvi su bili tada, pa se može škicnuti kroz vrata i prozore.

PS: ono što me šokiralo po cijelom tom trgu jesu ogromne (abnormalno ogromne) slike Mao Ce-tunga koje vise na ulasku u Zabranjeni grad. Svuda su i hrpa ih je. Naime, još uvijek je obožavan, ako to niste uspijeli pohvatat (tj mora biti obožavan)

Beijing62
 

Kontrola kontrola kontrola
Sigurnosni sistem za dolazak na trg je malo pretjeran nama, no njima je potpuno normalan. No zašto se sve to odvija ispričala nam je potajno, još u busu kad smo tek stizali na trg, naša odlična vodičica. Vjerovatno ste svi upoznati sa napadom na studente i opštim pokoljem koji se odvio prije 20-ak godina. Studenti i učitelji su došli protestovati na taj trg (cijela politička priča se krije iza toga i tipkala bi 4 posta samo o tome, pa ukoliko nekog zanima probat ću nać link na netu i zalijepit ga na kraju posta). Na trgu se kroz dane skupilo hiljade i hiljade ljudi, a završilo je kobno. Oko 5000 ljudi je umrlo, a nagaÄ‘a se da je oko 30,000 ranjeno. A najgori dio jest što su ih gazili i tenkovima. Strahota za čut i strahota za prepričat i strahota što se to dogodilo. Najstrašnije je to što jedan prosječan Kinez ne zna za to ili će se praviti da ne zna da nebi nastradao. Naime za svakog Kineza, postoji drugi Kinez koji ga čuva, kao u svakoj komunističkoj državi. Već sam spomenula prije cenzuru interneta, pa upravo iz takvih političkih razloga ona i postoji. U Google-u u Kini ne možeš pronaći nikakvu sliku o ovom dogaÄ‘aju, tj možeš, ali interpretiraju je na drugačiji način. Tvrde kako je napad bio iz totalno drugih razloga, a da broj žrtava ne prelazi stotinu ljudi (mislim da smo tako čuli). Zašto smo o tome trebali pričati u busu, a ne vani. Naime riječi student i profesor su ipak prepoznatljive na svakom jeziku i iste su i na engleskom, a ovaj dogaÄ‘aj se tamo ne spominje (jer se „nije“ dogodio). Njihov vodič nije sudjelovao u ovoj priči niti je shvatio dok nam je vodička to prepričala sa zamijenjenim riječima (ili ja mislim da nije shvatio).


Old woman in the hutongs, Beijing, China
 

Posjeta doktoru i famozna patkica
U Pekingu smo još otišli na nekoliko turističkih klopki. Osim vaza u planu puta se pronašao i odlazak kod doktora. Svi su mogli dobiti masažu nogu i onda savjet njihovih stručnih medicinara, a za kraj recept (ukoliko ti je bilo loše, a naravno da su pronašli nešto) sa cifrom na njemu da ti se zavrti u glavi. Oni pregledavaju svoje pacijente tako da im poslušaju bilo i tako saznaju probleme. Vjerovatno ima nešto u tome, a vjerovatno pitaju 6 istih pitanja sve i nešto od toga čovjeka stvarno smeta pa pogode i vrte se oko toga. Jednoj gospoÄ‘i je pronašao sve i svašta i dobila je recept za te silne lijekove. Cifra lagano 100 na više eura. Divota, zar ne? Isto tako odveli su nas da probamo famoznu Pekinšku patku. Stvarno je ukusna, no dobili smo je svako za jednu tortilju i ostali gladni. Pošto nas je bilo za 4 stola po otprilike 8-10 ljudi, svako je dobio jednu patku. No od patke se reže samo onaj najslasniji i najbolji dio, ostalo se baca valjda? Uz patku smo dobili male tortiljice, kao palačinkice u koju se onda to meso zamota i po želji se stave njhovi začini. Uglavnom, skupo, ali fino i za pod zub. Tu smo bili razočarani i drmali po riži dok ne ubiješ glad djelImično.


To The Heavens - (Beijing, China)
 

Vozom do Xiana
Xian, divota, al baš divota! Najbolje sjećanje i tamo bi se rado vratila. Do tog grada smo stigli vozom. Putovali smo preko noći i imali kupeiće i krevete na sprat i sve je prošlo jako dobro. Fino smo se naspavali, putovanje nismo osjetili i odmorni stigli u taj krasan milionski gradić. Naime Xian je jedan od najstarijih gradova u Kini i meni je divan. Sljedeći post posvetiti ću samo prekrasnim fotografijama iz Xiana, izletu na kojem smo tamo bili i sitnicama koje sa uhvatila. Tamo se nalaze slavni Terakota ratnici o kojima ću više u postu sa slikama da vam uz tekst bolje dočaram priču.
Xian City Wall
 

Shanghai!
Dolazak u ovaj „evropski“ grad u Kini obavili smo lokalnim letom. ÄŒovjek bi si pomislio, ah sad sat vremena, a kad ono 3 sata leta. Shanghai je divan, moderan, prepun nebodera, šarenih plakata. Svi su komentarisali da je kao NYC i Dubai, ja nisam bila još tamo, pa mi je vidjeti te nebodere bio šok. Stvarno je prekrasno. Naravno i tamo su nas odveli na fenomenalne turističke atrakcije pa tako smo se prvo veče vozili brodom po rijeci i gledali Shanghai i jedan dio me nevjerovatno podsjeća na London i dio uz Temzu i njihov Parlament, al eto, to sam vjerovatno samo ja i još nekolicina. Vožnja brodom je bila uz večeru, koja je zbilja bila dobra za razliku od nekih i fotkanje grada. Sljedeći dan smo imali vremena i prošetati se po gradu i obaviti neki šoping. Dućan na dućanu, neboder jedan veći od drugoga. Stvarno krasan doživljaj. Ono što mi je ostalo u najboljem sjećanju iz Shanghaja jest televizijski toranj koji smo posjetili. Drugi najviši, ako se ne varam, u svijetu. Liftom smo se popeli hrpetinu spratova i krenuli u laganu šetnjicu uokolo, slikajući grad iz ptičije perspektive (nije baš ptičija kad su neboderi nešto niži od ovog ogromnog). Malo kasnije otišli smo sprat više i stali na stakleni pod gdje ti cijeli grad stoji pod nogama. Oni koji imaju strah od visine su vrištajući silazili dolje, no oni neustrašivi i oduševljeni se nisu dali maknuti s toga. Meni je bio fantastičan doživljaj i ubacit ću koju sliku da vidite kako to izgleda.


Ne može proći bez pazarenja
Prvi susret sa kineskim shoppingom smo imali u Xianu. Baš plac plac, a unutra čudesa. Prva kao glavna ulica ima samo sitne dučkase sa magnetićima i sličnim sitnicama. Pa nešto malo oblekice, kimona i sličnog, pa puno puno njihove klope. No kad smo skrenuli u koju uličicu desno lijevo ima se što za vidjeti. Sa svih strana sve žive marke sunčanih naočala, majica, džempera, cipela, torbi, remenja, novčanika, ma sve svesve što možete zamisliti. Naravno 85% toga kopija, što boljih što groznih, a ostatak je i ukradeno ili preuzeto iz neke tvornice koja je napravila viška robe pa se prodaje na crno. Naime sve najveće marke svijeta, od LV-a, do Chanela, do Pradaitditd, izmeÄ‘u ostalog što su većina pod istim vlasnikom, proizvode svoju robu tamo i dostavljaju je onda u Evropu gdje samo nalijepe još dodatne oznake kako bi dokazali da je proizvod orginal. Uglavnom, na placu se moglo pazariti svega i svačega, bio je stvarno doživljaj vidjeti ih kako se trude dokazati da je nešto orginal a ne kopija. Baš su nas nasmijali i zabavili.


Shanghai Skyline
Drugi susret sa China Shoppingom smo imali u Shanghaiju, prije nego smo se ukrcali na avion. Došli smo na plac koj me podsjeća sa dučančićima na Importane Centar (samo je ovaj 20 puta veći i izgubiš se u tri i po sekunde). Ovaj je baš napravljen kao fejk plac, no čar se skriva iza prodavaonica (u malom crnom sobičku) gdje te odvedu ako vide da planiraš potrošiti para pa ti izvade najbolje ukradene torbe ili najbolje kopije. Napomenuli su nam da tamo ne zalazimo pa se nisam dala natjerati da me strpaju iza pulta i odvedu u tajne odaje, iskreno sad mi je malo žao, baš me zanima kako to izgleda. Uglavnom starka na svakom koraku za 60ak kuna, satova milijardu svih marki, torbi na pretek, a Ray-banica milju. Zanimljivo je što stvarno sve prozvode pakiraju apsolutno jednako kao što ih dobiješ i tu. Ray-Ban cvike se dobiju u identičnoj kutiji, s identičnim uputama zamotanim u mali celofančić, s krpicom i cijelom opremom. Šteta što sam ugrabila neke cvike i cjenkala se k'o blesava na placu u Xianu. Ufff cjenkanje! O tome ću sljedeći put...

Link za one koji žele saznati nešto više - Tiananmen protest profesora i studenata

tekst je objavljen na blogu It's purple Passion.

Zanima vas i ovo?